Propolis je aromatična smola biljnog porekla beličastosive do zelenkasto ili crvenkastosmeđe boje. Propolis luče pupoljci pojednih biljnih drvenastih vrsta (topola, breza, jabuka, kruška, šljiva itd.). Pčele ga upotrebljavaju za održavanje unutrašnjosti košnice. One propolis donose u polenovim korpicama na zadnjim ekstremitetima, sakupljaju ga pomoću usnog aparata i nikada ga ne odlažu u ćelijama saća, već ga odmah upotrebljavaju z azatvaranje otvora, izolovanje većih stranih tela (uginuli miš) ili za popunjavanje manjih prostora između okvira i podnjače ukoliko postoje, a nisu popunjeni saćem. Tokom glavne paše pčele propolis ne donose u košnicu, ai intenzivno ga sakupljaju pred kraj sezone, tj. U kasnu jesen, u vreme velikih priprema za prezimljavanje.
Propolis sadrži 50-55% smole, 30% voska, 8-10% eteričnih materija, dok ostatak čine cvetni prah i otpaci iz košnice.
Propolis ima baktericidno svojstvo pa je poznat kao obavezan sastojak lekovitih melema koji se u narodu primenjuju za lečenje rana koje teško zarastaju.
Propolis se koristi i u različitim ljudskim delatnostima, tako, na preimer, upotrebljava se za poliranje drvenog posuđa, instrumenata i drugih predmeta od drveta. U voćarstvu se koristi kao kalemarski vosak i za premazivanje rana na biljkama, jer se na suncu ne topi i dosta je mekan. Poslednjih godina propolis se koristi u humanoj i veterinarskoj medicini, z asprečavanje upala, pospešivanja zaastanja rana i uklanjanje bradavica kao i kod nekih kožnih oboljenja.